Modalna logika motivirana je potrebom da se formaliziraju nužnost i mogućnost, znanje i vjerovanje, dokazivost i mnoga druga svojstva koja se mogu smatrati operatorima na logičkim sudovima. U ovom predavanju problematiziraju se neki rezultati teorije modela modalne logike, koji karakteriziraju njenu izražajnu snagu preko očuvanosti modalno definabilnih svojstava na jednostavne i složene konstrukcije struktura poput podmodela, disjunktnih unija, bisimulacija, morfizama i ultraprodukata. Pokazuje se da modalna logika unatoč jednostavnoj sintaksi koja osigurava odlučivost, svojom izražajnošću predstavlja vrlo jako sredstvo za opis relacijskih struktura.
