Razlog se zapravo vidi iz dokaza pa vjerojatno pitate za pojašnjenje
dokaza, jer sama tvrdnja je jednostavna i jasna.
Dokaz u biti izgleda tako da se u promatranom skupu izvodnica S
vektori jedan po jedan zamjenjuju vektorima iz tog linearno nezavisnog
skupa A, a da se pritom nikad ne naruši svojstvo skupa izvodnica tj
da linearna ljuska bude jednaka cijelom prostoru.
Ako bi u A bilo više vektora nego u S, recimo da ih u S ima točno m,
onda bi nakon m zamjena dobili skup izvodnica koji se sastoji od m
vektora iz A pa bi bio i linearno nezavisan, jer bi to bio i podskup od A,
no onda bi se bar jedan "preostali" vektor iz A mogao prikazati pomoću
m vektora iz A koji su "premješteni" u skup izvodnica. To je proturječje
s linearnom nezavisnosti skupa A. Dakle, broj vektora u A može biti
točno m, ali ne može biti veći jer ne može biti "preostalih" vektora u A
nakon što smo od njih m sastavili skup izvodnica (ujedno i bazu, naravno).
Razlog se zapravo vidi iz dokaza pa vjerojatno pitate za pojašnjenje
dokaza, jer sama tvrdnja je jednostavna i jasna.
Dokaz u biti izgleda tako da se u promatranom skupu izvodnica S
vektori jedan po jedan zamjenjuju vektorima iz tog linearno nezavisnog
skupa A, a da se pritom nikad ne naruši svojstvo skupa izvodnica tj
da linearna ljuska bude jednaka cijelom prostoru.
Ako bi u A bilo više vektora nego u S, recimo da ih u S ima točno m,
onda bi nakon m zamjena dobili skup izvodnica koji se sastoji od m
vektora iz A pa bi bio i linearno nezavisan, jer bi to bio i podskup od A,
no onda bi se bar jedan "preostali" vektor iz A mogao prikazati pomoću
m vektora iz A koji su "premješteni" u skup izvodnica. To je proturječje
s linearnom nezavisnosti skupa A. Dakle, broj vektora u A može biti
točno m, ali ne može biti veći jer ne može biti "preostalih" vektora u A
nakon što smo od njih m sastavili skup izvodnica (ujedno i bazu, naravno).
|