|
Dobar dan, dragi matematicari i svi ostali!
Riješio sam vecinu kolegija (2/3 otprilike) na prediplomskom inzenjerskom smjeru PMF-mat. Među njima su Prog 1, 2, SPA i Baze podataka. Zbog stresa sam imao stalne upale grla i prebacio se na nastavnicki smjer, sto sam i diplomirao. Studirao sam ukupno 7 godina. Sad 2. godinu radim u skoli; vidio osnovnu, srednje obrtnicke i, zaista, mi se cini koma prisiljavati buduce vozace kamiona na trigonomtrijske nejednadzbe i sl. Volim djecu, dragi su mi, ali obrazovni sustav u Hrvatskoj stvarno izgleda sramotno i besmisleno (do visokog skolstva, naravno!).
Eh, sad, zelim se okusati u drugoj karijeri, imam 27 godina. Spreman sam puno programirati, baviti se time. Kakvo je stanje s time? To bi trebalo biti sve vise trazeno, poslovi "na svakom koraku". Nekoliko ljudi mi je vec reklo da vec nakon 10-ak godina se ljudi "istrose" i spremni su za penziju jer rade po cijele dane/noci i pod ogromnim stresom. Jel svima tako ili se moze raditi za 6000-7000 kn, imati obitelj i normalan, human zivot u podrucju programiranja (moze i rad s bazama podataka i sl., ne nuzno pisanje petlji u prog. jezicima)? Je li to nesto u sto mi se sad isplati PUNO ulagati?
Ako da, kako da nastavim? Upisati zadnji racunarski kolegij "Racunarski praktikum" sad u ljetnom semestru pa diplomski studij racunarstva na PMF-u? Kako bih se mogao OPTIMALNO za to pripremiti? (sam raditi, na instrukcije iz programiranja, tecaj?)
Ako ne tu na faksu, jel bolje da idem na neki tecaj za konkretni programski jezik / vjestine pa trazim posao?
Zadnja stvar, gdje se znaju jos zaposljavati prof. mat i kakva su iskustva? Ima li sanse za predavati na visokim ucilistima s prosjekom ocjena 3.2 otprilike ili je to sve rezervirano za odlikase i one koji upisuju postdiplomske studije?
Bilo kakva pomoc, iskustva iz prve, druge,... n-te ruke su dobrodosla! :)
Dobar dan, dragi matematicari i svi ostali!
Riješio sam vecinu kolegija (2/3 otprilike) na prediplomskom inzenjerskom smjeru PMF-mat. Među njima su Prog 1, 2, SPA i Baze podataka. Zbog stresa sam imao stalne upale grla i prebacio se na nastavnicki smjer, sto sam i diplomirao. Studirao sam ukupno 7 godina. Sad 2. godinu radim u skoli; vidio osnovnu, srednje obrtnicke i, zaista, mi se cini koma prisiljavati buduce vozace kamiona na trigonomtrijske nejednadzbe i sl. Volim djecu, dragi su mi, ali obrazovni sustav u Hrvatskoj stvarno izgleda sramotno i besmisleno (do visokog skolstva, naravno!).
Eh, sad, zelim se okusati u drugoj karijeri, imam 27 godina. Spreman sam puno programirati, baviti se time. Kakvo je stanje s time? To bi trebalo biti sve vise trazeno, poslovi "na svakom koraku". Nekoliko ljudi mi je vec reklo da vec nakon 10-ak godina se ljudi "istrose" i spremni su za penziju jer rade po cijele dane/noci i pod ogromnim stresom. Jel svima tako ili se moze raditi za 6000-7000 kn, imati obitelj i normalan, human zivot u podrucju programiranja (moze i rad s bazama podataka i sl., ne nuzno pisanje petlji u prog. jezicima)? Je li to nesto u sto mi se sad isplati PUNO ulagati?
Ako da, kako da nastavim? Upisati zadnji racunarski kolegij "Racunarski praktikum" sad u ljetnom semestru pa diplomski studij racunarstva na PMF-u? Kako bih se mogao OPTIMALNO za to pripremiti? (sam raditi, na instrukcije iz programiranja, tecaj?)
Ako ne tu na faksu, jel bolje da idem na neki tecaj za konkretni programski jezik / vjestine pa trazim posao?
Zadnja stvar, gdje se znaju jos zaposljavati prof. mat i kakva su iskustva? Ima li sanse za predavati na visokim ucilistima s prosjekom ocjena 3.2 otprilike ili je to sve rezervirano za odlikase i one koji upisuju postdiplomske studije?
Bilo kakva pomoc, iskustva iz prve, druge,... n-te ruke su dobrodosla! 
_________________
U matematici se sve smije, osim pogriješiti!
|
