|
Smatram da su samo dvije važnije razlike između
"redovitog" i popravnog kolokvija - u rasponu gradiva i
u udjelu "teorije". Popravni obuhvaća cijelo gradivo
(dakle, i unitarne prostore i osnovna svojstva linearnih
operatora). Na popravnom 40/100 bodova odnosi se
na "teoriju" pa se, s jedne strane, puno više bodovno
"isplati" znati definicije i propozicije/teoreme, a s druge
strane jako je teško proći ako se zanemari "teorija"
(zato i jest takva struktura zadataka - "ne smije" se
uporno zanemarivati "teoriju", jer bez dobrog dijela
od tih 40 bodova šanse su jako male, a popravni kolokvij
je zadnja prilika u tekućoj godini).
Nije loše pogledati (sve je na forumu) koji su bili
"teorijski" zadaci na prethodnim popravnim kolokvijima,
a koliko bodova je stvarno dobiveno na njima.
Značajno premalo za uspjeh (barem za većinu kandidata).
No, stvarna situacija je takva da - kao što se ovih dana
(uobičajeno) pokazalo i na završnim ispitima - pravi
problemi leže u katastrofalno slabom predznanju i iz
Linearne algebre 1, i elementarne matematike (kako god je
nazivali - Uvod u matematiku, srednjoškolska matematika,
katkad čak i osnovnoškolska matematika) i Analitičke
geometrije, a sve su to preduvjeti za barem pristojno, ako
ne baš i vrhunsko znanje LA2.
"Kritične" odluke na ispitu - prolaz ili "pad" - krajnje rijetko ovise
o nekim finesama iz LA2, nego se većinom zapinje na vrlo
elementarnim stvarima iz nužnog predznanja.
A svi su to slušali i položili. Nekako.
Već sam spominjao u (sličnim) odgovorima na slična pitanja -
ako se, primjerice, bez oklijevanja nulvektor proglašava za
svojstveni vektor i/ili uvrštava u bazu, ako karakteristični polinom
matrice reda 4 ima stupanj 1 ili 2 (zbog "male greške u računu")
i to ne izazove nikavu sumnju u taj račun,
ako se ne zna definirati inverznu matricu iako se zna definirati
relaciju sličnosti matrica, ako se i nakon položene LA1 ne vidi
razlika između potprostora i "bilo kakvog" podskupa vektorskog
prostora, ako se zna napisati formula za n-ti vektor baze u Gram-
Schmidtovom postupku, ali se ne zna pokazati što to znači, barem
kod ortonormiranja skupa od 3 vektora u prostoru V3, ako se
zna da je inverzni operator bijektivnog linearnog operatora i
sam linearni operator, ali se "ni otprilike" ne zna definirati
inverznu funkciju...onda su izgledi prolaza dosta loši i baziraju se više
na sretnim slučajnostima nego na dobrim temeljima.
A sve navedeno samo su neki primjeri iz susreta sa "sretnicima"
koji su položili redovite kolokvije i ne trebaju strepiti od popravnog.
Podsjećam da je kolega Marko Erceg napisao par jednostavnih,
ali vrlo korisnih savjeta, na ovom forumu,
prije pisanja 2. kolokvija. Ne znam koliko
su djelovali u praksi, no vrijedi ih shvatiti ozbiljno i za
popravni kolokvij.
Smatram da su samo dvije važnije razlike između
"redovitog" i popravnog kolokvija - u rasponu gradiva i
u udjelu "teorije". Popravni obuhvaća cijelo gradivo
(dakle, i unitarne prostore i osnovna svojstva linearnih
operatora). Na popravnom 40/100 bodova odnosi se
na "teoriju" pa se, s jedne strane, puno više bodovno
"isplati" znati definicije i propozicije/teoreme, a s druge
strane jako je teško proći ako se zanemari "teorija"
(zato i jest takva struktura zadataka - "ne smije" se
uporno zanemarivati "teoriju", jer bez dobrog dijela
od tih 40 bodova šanse su jako male, a popravni kolokvij
je zadnja prilika u tekućoj godini).
Nije loše pogledati (sve je na forumu) koji su bili
"teorijski" zadaci na prethodnim popravnim kolokvijima,
a koliko bodova je stvarno dobiveno na njima.
Značajno premalo za uspjeh (barem za većinu kandidata).
No, stvarna situacija je takva da - kao što se ovih dana
(uobičajeno) pokazalo i na završnim ispitima - pravi
problemi leže u katastrofalno slabom predznanju i iz
Linearne algebre 1, i elementarne matematike (kako god je
nazivali - Uvod u matematiku, srednjoškolska matematika,
katkad čak i osnovnoškolska matematika) i Analitičke
geometrije, a sve su to preduvjeti za barem pristojno, ako
ne baš i vrhunsko znanje LA2.
"Kritične" odluke na ispitu - prolaz ili "pad" - krajnje rijetko ovise
o nekim finesama iz LA2, nego se većinom zapinje na vrlo
elementarnim stvarima iz nužnog predznanja.
A svi su to slušali i položili. Nekako.
Već sam spominjao u (sličnim) odgovorima na slična pitanja -
ako se, primjerice, bez oklijevanja nulvektor proglašava za
svojstveni vektor i/ili uvrštava u bazu, ako karakteristični polinom
matrice reda 4 ima stupanj 1 ili 2 (zbog "male greške u računu")
i to ne izazove nikavu sumnju u taj račun,
ako se ne zna definirati inverznu matricu iako se zna definirati
relaciju sličnosti matrica, ako se i nakon položene LA1 ne vidi
razlika između potprostora i "bilo kakvog" podskupa vektorskog
prostora, ako se zna napisati formula za n-ti vektor baze u Gram-
Schmidtovom postupku, ali se ne zna pokazati što to znači, barem
kod ortonormiranja skupa od 3 vektora u prostoru V3, ako se
zna da je inverzni operator bijektivnog linearnog operatora i
sam linearni operator, ali se "ni otprilike" ne zna definirati
inverznu funkciju...onda su izgledi prolaza dosta loši i baziraju se više
na sretnim slučajnostima nego na dobrim temeljima.
A sve navedeno samo su neki primjeri iz susreta sa "sretnicima"
koji su položili redovite kolokvije i ne trebaju strepiti od popravnog.
Podsjećam da je kolega Marko Erceg napisao par jednostavnih,
ali vrlo korisnih savjeta, na ovom forumu,
prije pisanja 2. kolokvija. Ne znam koliko
su djelovali u praksi, no vrijedi ih shvatiti ozbiljno i za
popravni kolokvij.
|
