Prethodna tema :: Sljedeća tema |
Autor/ica |
Poruka |
Saf Forumski umjetnik


Pridružen/a: 10. 06. 2005. (21:55:28) Postovi: (1B0)16
Spol: 
Lokacija: Zagreb
|
|
[Vrh] |
|
venovako Forumaš(ica)

Pridružen/a: 07. 11. 2002. (22:46:38) Postovi: (2F9)16
|
|
[Vrh] |
|
Saf Forumski umjetnik


Pridružen/a: 10. 06. 2005. (21:55:28) Postovi: (1B0)16
Spol: 
Lokacija: Zagreb
|
Postano: 23:02 pon, 28. 8. 2006 Naslov: |
|
|
Vjerovao ili ne, ovo nije provala, nego najozbiljnije pitanje. Mislim da bi psiholog imao prilično posla za vrijeme rokova, kolokvija, padova, učenja, upisa, mučenja...
osim toga, ničije psihičko zdravlje ne bi trebalo biti smiješno.
Vjerovao ili ne, ovo nije provala, nego najozbiljnije pitanje. Mislim da bi psiholog imao prilično posla za vrijeme rokova, kolokvija, padova, učenja, upisa, mučenja...
osim toga, ničije psihičko zdravlje ne bi trebalo biti smiješno.
|
|
[Vrh] |
|
vsego Site Admin


Pridružen/a: 06. 10. 2002. (22:07:09) Postovi: (3562)16
Spol: 
Lokacija: /sbin/init
|
Postano: 23:14 pon, 28. 8. 2006 Naslov: |
|
|
Ne bih se bas slozio s koleginim humoristicnim stavom... :ccc: Ljudi na faxu se pogube iz raznih razloga (nova sredina, pritisak, stres, totalna promjena pristupa ucenju,...). :( U moje doba je isla uzrecica "U svakoj generaciji netko 'pukne'. Kad se to desi, svi ostali odahnu sto nisu oni". :shock:
Da odgovorim na pitanje topica: ne, kod nas ne postoji. :| Ne znam za ostatak Sveucilista; mozda bi znali studrepovi, ako koji zaluta ovdje... 8)
Pitaj na [i]Raspravama[/i] - Fizicari imaju jacu studentsku scenu, a studrepovi se i tako bas ne krecu po DeGiorgiju... :)
Ne bih se bas slozio s koleginim humoristicnim stavom... Ljudi na faxu se pogube iz raznih razloga (nova sredina, pritisak, stres, totalna promjena pristupa ucenju,...). U moje doba je isla uzrecica "U svakoj generaciji netko 'pukne'. Kad se to desi, svi ostali odahnu sto nisu oni".
Da odgovorim na pitanje topica: ne, kod nas ne postoji. Ne znam za ostatak Sveucilista; mozda bi znali studrepovi, ako koji zaluta ovdje...
Pitaj na Raspravama - Fizicari imaju jacu studentsku scenu, a studrepovi se i tako bas ne krecu po DeGiorgiju...
_________________ U pravilu ignoriram pitanja u krivim topicima i kodove koji nisu u [code]...[/code] blokovima.
Takodjer, OBJASNITE sto vas muci! "Sto mi je krivo?", bez opisa u cemu je problem, rijetko ce zadobiti moju paznju. 
|
|
[Vrh] |
|
Nesi Inventar Foruma (Moderator)


Pridružen/a: 14. 10. 2002. (14:27:35) Postovi: (E68)16
Spol: 
Sarma: -
|
Postano: 1:17 uto, 29. 8. 2006 Naslov: |
|
|
za psihologija/psihijatra/pedagoga nisam nikad cula da bi djelovao unutar neke faxolike institucije...
but - mislim da u sklopu studentske poliklinike ili postoji ili se mozes raspitati za dalje...
ako kad naletim tamo, mogu pitati, ali to ti bas nije najsretnije obzirom na moju seniliju ;)
sto se tice omalovazavanja..... nemam neki veliki dojam da se radi o nekim pretjerano razlicitim stvarima.... sve je to stres, panika i ostalo sto donosi studiranje i bivanje u akademskoj zajednici...
osobno, psiholozi mi se nisu nikad cinili nesto posebno korisnima - mozda zato sto uvijek imam majku na raspolaganju, i par zbilja dobrih frendova sa kojima mogu razgovarati o svemu, koji me dovoljno poznaju da cak mogu nesto i savjetovati...
ono, sto mi vrijedi savjet osobe koja me zapravo zna samo po onome sto sam joj rekla?
malo ili skoro nista....
zao mi je ljudi kojima je to jedina solucija za neki mirni i smisleni razgovor o problemima....
no, mislim da si takve osobe mogu i same malo pripomoci kraduci koju minutu samo za sebe - brzo se nadje sto nam najbolje odgovara...
pisanje dnevnika, lezanje na krevetu i razmisljanje.... sve to spada u metode samopomoci... dapace, bacanje stvari na neki medij (blog ne preporucam, cisto zbog slobode izrazavanja - notepad ce biti dosta ;) ) se za mnoge stvari navodi kao jedan od mogucih nacina rjesavanja problema...
recimo - nesanice :shock: napisete probleme koji vas muce, raspisete ako treba, i kad je sve na papiru sto treb biti - probate zaspati... i tako svaki dan... obzirom da je pri vrhu popisa 'kako se rijesiti nesanice' vjerujem da poprilicno funkcionira ;)
nitko nam ne moze bolje pomoci neogli si mi sami... samo treba naci vremena sam za sebe, pa makar to bilo pola sata cucanja u kutu i razmisljanja o sebi, o stanju kakvo jest, o stanju kakvo zelimo (uvijek razmisljati poticajno, trazeci rjesenje problema i uzroke - ne kukati nad posljedicama i sudbinom) - negoli otici na pola sata kod psihologa koji zapravo slijedi knjige i naucenu gradju.... ipak treba proci dosta vremena da se upoznate i da zapravo steknete prijatelja.... at least virtualnog... jer, budimo realni, jedan psiholog ipak ima dosta pacijenata i sumnjam da sa svima moze biti prijatelj...
sto se tice trazenja nekoga, soulmate-a, nekoga s kime mozete ponesto podijeliti.... blogovi su odlicno rjesenje.... zbilja ima puno, puno ljudi koji pisu o sebi, dijele svoje probleme s drugima, razgovaraju, druze se.... pa makar samo virtualno - pomaze... ;)
IMO, puno bolje negoli neka osoba koja se zapravo ponasa by the book...
zadnje sto ja znam da se pricalo kao velikom studrepovskom projektu (tipa neka osoba na raspolaganju) je studentski pravobranitelj za pmf, kako se to dalje razvijalo, ne znam, izbacili su me s liste zbog nepocudnosti, a pod okriljem neaktivnosti :roll:
za psihologija/psihijatra/pedagoga nisam nikad cula da bi djelovao unutar neke faxolike institucije...
but - mislim da u sklopu studentske poliklinike ili postoji ili se mozes raspitati za dalje...
ako kad naletim tamo, mogu pitati, ali to ti bas nije najsretnije obzirom na moju seniliju
sto se tice omalovazavanja..... nemam neki veliki dojam da se radi o nekim pretjerano razlicitim stvarima.... sve je to stres, panika i ostalo sto donosi studiranje i bivanje u akademskoj zajednici...
osobno, psiholozi mi se nisu nikad cinili nesto posebno korisnima - mozda zato sto uvijek imam majku na raspolaganju, i par zbilja dobrih frendova sa kojima mogu razgovarati o svemu, koji me dovoljno poznaju da cak mogu nesto i savjetovati...
ono, sto mi vrijedi savjet osobe koja me zapravo zna samo po onome sto sam joj rekla?
malo ili skoro nista....
zao mi je ljudi kojima je to jedina solucija za neki mirni i smisleni razgovor o problemima....
no, mislim da si takve osobe mogu i same malo pripomoci kraduci koju minutu samo za sebe - brzo se nadje sto nam najbolje odgovara...
pisanje dnevnika, lezanje na krevetu i razmisljanje.... sve to spada u metode samopomoci... dapace, bacanje stvari na neki medij (blog ne preporucam, cisto zbog slobode izrazavanja - notepad ce biti dosta ) se za mnoge stvari navodi kao jedan od mogucih nacina rjesavanja problema...
recimo - nesanice napisete probleme koji vas muce, raspisete ako treba, i kad je sve na papiru sto treb biti - probate zaspati... i tako svaki dan... obzirom da je pri vrhu popisa 'kako se rijesiti nesanice' vjerujem da poprilicno funkcionira
nitko nam ne moze bolje pomoci neogli si mi sami... samo treba naci vremena sam za sebe, pa makar to bilo pola sata cucanja u kutu i razmisljanja o sebi, o stanju kakvo jest, o stanju kakvo zelimo (uvijek razmisljati poticajno, trazeci rjesenje problema i uzroke - ne kukati nad posljedicama i sudbinom) - negoli otici na pola sata kod psihologa koji zapravo slijedi knjige i naucenu gradju.... ipak treba proci dosta vremena da se upoznate i da zapravo steknete prijatelja.... at least virtualnog... jer, budimo realni, jedan psiholog ipak ima dosta pacijenata i sumnjam da sa svima moze biti prijatelj...
sto se tice trazenja nekoga, soulmate-a, nekoga s kime mozete ponesto podijeliti.... blogovi su odlicno rjesenje.... zbilja ima puno, puno ljudi koji pisu o sebi, dijele svoje probleme s drugima, razgovaraju, druze se.... pa makar samo virtualno - pomaze...
IMO, puno bolje negoli neka osoba koja se zapravo ponasa by the book...
zadnje sto ja znam da se pricalo kao velikom studrepovskom projektu (tipa neka osoba na raspolaganju) je studentski pravobranitelj za pmf, kako se to dalje razvijalo, ne znam, izbacili su me s liste zbog nepocudnosti, a pod okriljem neaktivnosti
_________________ It's not who you love. It's how.
|
|
[Vrh] |
|
venovako Forumaš(ica)

Pridružen/a: 07. 11. 2002. (22:46:38) Postovi: (2F9)16
|
Postano: 7:45 uto, 29. 8. 2006 Naslov: |
|
|
[quote="vsego"]Ne bih se bas slozio s koleginim humoristicnim stavom... :ccc: Ljudi na faxu se pogube iz raznih razloga (nova sredina, pritisak, stres, totalna promjena pristupa ucenju,...). :( U moje doba je isla uzrecica "U svakoj generaciji netko 'pukne'. Kad se to desi, svi ostali odahnu sto nisu oni". :shock:[/quote]
vsego, mislim da me bolje poznas...
Nisam se smijao necijoj potrebi za psihologom; stovise, smatram je vrlo opravdanom. I sam bih posjetio dr.-a kad bi bio na raspolaganju.
Ali, zar nismo svjesni gdje zivimo? (Zato sam dodao onu napomenu o X-ici, da me se ne bi krivo shvatilo, ali ocito jest.)
Evo, bit cu prvi koji ce potpisat peticiju da se uvede psiholoska ispomoc za studente i djelatnike Sveucilista.
Ali bojim se da je, obzirom na znani mentalitet, lakse iz drzavne riznice isposlovati hard-core opremu nego placu za psihologa
Opet P.S.: Saf, ispricavam se ako si moj prvi post dozivio kao napad.
[size=9]Umoran sam od objasnjavanja svojih postova koji se redovno protumace krivo, najcesce kao osobni napad.[/size]
vsego (napisa): | Ne bih se bas slozio s koleginim humoristicnim stavom... Ljudi na faxu se pogube iz raznih razloga (nova sredina, pritisak, stres, totalna promjena pristupa ucenju,...). U moje doba je isla uzrecica "U svakoj generaciji netko 'pukne'. Kad se to desi, svi ostali odahnu sto nisu oni".  |
vsego, mislim da me bolje poznas...
Nisam se smijao necijoj potrebi za psihologom; stovise, smatram je vrlo opravdanom. I sam bih posjetio dr.-a kad bi bio na raspolaganju.
Ali, zar nismo svjesni gdje zivimo? (Zato sam dodao onu napomenu o X-ici, da me se ne bi krivo shvatilo, ali ocito jest.)
Evo, bit cu prvi koji ce potpisat peticiju da se uvede psiholoska ispomoc za studente i djelatnike Sveucilista.
Ali bojim se da je, obzirom na znani mentalitet, lakse iz drzavne riznice isposlovati hard-core opremu nego placu za psihologa
Opet P.S.: Saf, ispricavam se ako si moj prvi post dozivio kao napad.
Umoran sam od objasnjavanja svojih postova koji se redovno protumace krivo, najcesce kao osobni napad.
|
|
[Vrh] |
|
venovako Forumaš(ica)

Pridružen/a: 07. 11. 2002. (22:46:38) Postovi: (2F9)16
|
Postano: 8:36 uto, 29. 8. 2006 Naslov: |
|
|
Kad smo vec kod psihologa, njihova bi kljucna stvar trebala biti prevencija, a ne krpanje problema.
Prilikom upisa na fakultet imalo bi smisla provesti detaljan interview sa svakim brucosem, ne bi li se ustanovile neke indikacije kasnijeg pucanja pod stresom, nesnalazenja u faxovskoj atmosferi i bolonjskom ritmu, i sl. (sigurno postoje strucniji termini, ali nisam upucen). Ne mislim pritom na one sablonizirane "uhvati me u kontradikciji" upitnike kojih se gnusam, nego na pravi, bar polusatni interview, koji bi se po potrebi ponavljao svake godine.
Ideja da su studenti zrele i zaokruzene licnosti koje ce si same pomoci (npr. odlaskom privatnom psihicu), ili barem znati kad trebaju zatraziti pomoc -- a bojim se da je ta ideja negdje u pozadini nepostojanja organizirane psiholoske sluzbe -- previse je nategnuta.
Uostalom, ako je za svaki ozbiljniji posao potrebno psiholosko testiranje, po cemu je to studij toliko "laksi" i "neozbiljniji" da se to isto testiranje ne provodi? Posla bi bilo za stalnu sluzbu, ne samo pri upisu nego tijekom citave godine. Vjerujem da bi ta sluzba dobro dosla i djelatnicima.
Ali to su mastarije, i tesko ce me netko uvjeriti da u trendu omasovljivanja i konfekcije na Sveucilistu mozemo uskoro vidjeti tu sluzbu na djelu.
Kad smo vec kod psihologa, njihova bi kljucna stvar trebala biti prevencija, a ne krpanje problema.
Prilikom upisa na fakultet imalo bi smisla provesti detaljan interview sa svakim brucosem, ne bi li se ustanovile neke indikacije kasnijeg pucanja pod stresom, nesnalazenja u faxovskoj atmosferi i bolonjskom ritmu, i sl. (sigurno postoje strucniji termini, ali nisam upucen). Ne mislim pritom na one sablonizirane "uhvati me u kontradikciji" upitnike kojih se gnusam, nego na pravi, bar polusatni interview, koji bi se po potrebi ponavljao svake godine.
Ideja da su studenti zrele i zaokruzene licnosti koje ce si same pomoci (npr. odlaskom privatnom psihicu), ili barem znati kad trebaju zatraziti pomoc -- a bojim se da je ta ideja negdje u pozadini nepostojanja organizirane psiholoske sluzbe -- previse je nategnuta.
Uostalom, ako je za svaki ozbiljniji posao potrebno psiholosko testiranje, po cemu je to studij toliko "laksi" i "neozbiljniji" da se to isto testiranje ne provodi? Posla bi bilo za stalnu sluzbu, ne samo pri upisu nego tijekom citave godine. Vjerujem da bi ta sluzba dobro dosla i djelatnicima.
Ali to su mastarije, i tesko ce me netko uvjeriti da u trendu omasovljivanja i konfekcije na Sveucilistu mozemo uskoro vidjeti tu sluzbu na djelu.
|
|
[Vrh] |
|
goc9999 Forumaš(ica)


Pridružen/a: 15. 10. 2003. (19:31:20) Postovi: (238)16
Spol: 
Lokacija: Utrina
|
|
[Vrh] |
|
Saf Forumski umjetnik


Pridružen/a: 10. 06. 2005. (21:55:28) Postovi: (1B0)16
Spol: 
Lokacija: Zagreb
|
Postano: 10:07 uto, 29. 8. 2006 Naslov: |
|
|
@venovanko: chill, nikakav napad, ali možda bi se netko drugi u toj situaciji mogo uvrijediti. Ovo pitanje nije upućeno kao: upomoć ! treba mi psiholog! Nego više kao, jel postoji? Odnosno jel ikog briga za psihičko stanje studenta. 8)
Ja također smatram da razgovor s nekim koga poznaš, ili koji pozna tebe može bolje pomoći od nekog ko nema tri čiste o tebi, ali neke stvari tipa testiranje inteligencije, njihovo iskustvo u susretima s određenom vrstom problema bih ipak povjerio psihologu, svaka čast mamama i frendovima, ali su oni malo subjektivniji...
@venovanko: chill, nikakav napad, ali možda bi se netko drugi u toj situaciji mogo uvrijediti. Ovo pitanje nije upućeno kao: upomoć ! treba mi psiholog! Nego više kao, jel postoji? Odnosno jel ikog briga za psihičko stanje studenta.
Ja također smatram da razgovor s nekim koga poznaš, ili koji pozna tebe može bolje pomoći od nekog ko nema tri čiste o tebi, ali neke stvari tipa testiranje inteligencije, njihovo iskustvo u susretima s određenom vrstom problema bih ipak povjerio psihologu, svaka čast mamama i frendovima, ali su oni malo subjektivniji...
|
|
[Vrh] |
|
vsego Site Admin


Pridružen/a: 06. 10. 2002. (22:07:09) Postovi: (3562)16
Spol: 
Lokacija: /sbin/init
|
Postano: 10:37 uto, 29. 8. 2006 Naslov: |
|
|
Kad sam bio pri kraju osnovne, poslase me na tzv. "profesionalnu orjentaciju" koja je ukljucivala razne testove i razgovor sa strucnom osobom (ne znam je l' psiholog, ali je barem bilo slicno). 8) IIRC, na to je mogao otici tko go je zelio, no ne znam a) da li to jos uvijek postoji i b) da li rade i sa studentima. :neznam: No, ako su oba odgovora pozitivna, onda je to poprilicno blizu onome sto venovako navodi u zadnjem postu. :D I slazem se da bi tako nesto bilo korisno, pogotovo [b]prije izbora fakulteta[/b]. :)
No, slicno konzultacijama: koliko studenata bi actually otislo na to (kad nije obavezno)? :(
Btw, nisam ni ja ono dozivio kao nekakav napad; samo da si pitanje shvatio kao humor i tako odgovorio. :) No harm done. ;)
Kad sam bio pri kraju osnovne, poslase me na tzv. "profesionalnu orjentaciju" koja je ukljucivala razne testove i razgovor sa strucnom osobom (ne znam je l' psiholog, ali je barem bilo slicno). IIRC, na to je mogao otici tko go je zelio, no ne znam a) da li to jos uvijek postoji i b) da li rade i sa studentima. No, ako su oba odgovora pozitivna, onda je to poprilicno blizu onome sto venovako navodi u zadnjem postu. I slazem se da bi tako nesto bilo korisno, pogotovo prije izbora fakulteta.
No, slicno konzultacijama: koliko studenata bi actually otislo na to (kad nije obavezno)?
Btw, nisam ni ja ono dozivio kao nekakav napad; samo da si pitanje shvatio kao humor i tako odgovorio. No harm done.
_________________ U pravilu ignoriram pitanja u krivim topicima i kodove koji nisu u [code]...[/code] blokovima.
Takodjer, OBJASNITE sto vas muci! "Sto mi je krivo?", bez opisa u cemu je problem, rijetko ce zadobiti moju paznju. 
|
|
[Vrh] |
|
Nesi Inventar Foruma (Moderator)


Pridružen/a: 14. 10. 2002. (14:27:35) Postovi: (E68)16
Spol: 
Sarma: -
|
Postano: 12:58 uto, 29. 8. 2006 Naslov: |
|
|
[quote="Saf"]svaka čast mamama i frendovima, ali su oni malo subjektivniji...[/quote]
IMO upravo u tome i jest poanta :!:
psiholog te NE MOZE poznavati - on radi by the book, tvoj slucaj mu je jos jedan u nizu slucajeva iz klase B22 i to je to...
da, jest covjek, ali ne bas za sve pacijente - jednostavno ne moze biti (ili ce morati potraziti pomoc kolege psihologa :g:)
sto tebi specijalist moze reci a da vec ne znas?
da si puko? da si depresivan? da gubis koncentraciju?
sto ti pol sata razgovora sa nepoznatom osobom moze pomoci?
on ce ti reci da pokusas fokusirati misli na jedno mjesto kako bi zadrzao koncentraciju i zato sto je on to rekao - ti ces poslusati i uspjeti
frend i majka mogu biti tu kad god ti zatreba, psihologu se moras naruciti (ili umrijeti cekajuci :faint:)
mislim da je upravo osobna nota ono sto nas usitinu moze motivirati.... ne slovo na papiru ili rijec iz ustiju specijaliste...
mislim, ok, postoje ljudi koji ce npr prestati pustiti zato sto je doktor rekao da im skodi, a ne zbog toga sto im je npr majka to objasnila... ali mislim da je alienacija bas ono sto zapravo dovodi do potrebe za razmisljanjem o instituciji.... umjesto da se obratimo onima pored sebe koji nam uisitnu jesu spremni pomoci...
tragicno je koliko ljudi opcenitno nemaju osjecaja za to da skuze da actually postoje ljudi kojiima JEST stalo do njih i da se vid vraga nalaze na prosjecnoj udaljenosti od cca metar dva od njih svaki dan....
ne kazem da strucna osoba ne moze pomoci, nekima u nekim slucajevima
ali imam feeling zasnovan na zbilja duuugom promatranju ljudi da ovi prizemni problemi koji nas muce, su zapravo skroz prebrodivi unutar zajednice nama dragih ljudi u kojoj boravimo
point: mislim da si ljudi mogu puno vise sami pomoci, ali za tako nesto si moraju i sami priznati u cemu je problem - a to je ono zasto IMO ljudi posezu za specijalistima koji nece imati dlake na jeziku reci cinjenicno stanje.... koje, let's face it - i sami mozemo ustanoviti, samo za tako nesto treba imati petlje
but - priznavanje problema je prvi i najvazniji korak k njegovom rjesavanju ;)
Saf (napisa): | svaka čast mamama i frendovima, ali su oni malo subjektivniji... |
IMO upravo u tome i jest poanta
psiholog te NE MOZE poznavati - on radi by the book, tvoj slucaj mu je jos jedan u nizu slucajeva iz klase B22 i to je to...
da, jest covjek, ali ne bas za sve pacijente - jednostavno ne moze biti (ili ce morati potraziti pomoc kolege psihologa )
sto tebi specijalist moze reci a da vec ne znas?
da si puko? da si depresivan? da gubis koncentraciju?
sto ti pol sata razgovora sa nepoznatom osobom moze pomoci?
on ce ti reci da pokusas fokusirati misli na jedno mjesto kako bi zadrzao koncentraciju i zato sto je on to rekao - ti ces poslusati i uspjeti
frend i majka mogu biti tu kad god ti zatreba, psihologu se moras naruciti (ili umrijeti cekajuci )
mislim da je upravo osobna nota ono sto nas usitinu moze motivirati.... ne slovo na papiru ili rijec iz ustiju specijaliste...
mislim, ok, postoje ljudi koji ce npr prestati pustiti zato sto je doktor rekao da im skodi, a ne zbog toga sto im je npr majka to objasnila... ali mislim da je alienacija bas ono sto zapravo dovodi do potrebe za razmisljanjem o instituciji.... umjesto da se obratimo onima pored sebe koji nam uisitnu jesu spremni pomoci...
tragicno je koliko ljudi opcenitno nemaju osjecaja za to da skuze da actually postoje ljudi kojiima JEST stalo do njih i da se vid vraga nalaze na prosjecnoj udaljenosti od cca metar dva od njih svaki dan....
ne kazem da strucna osoba ne moze pomoci, nekima u nekim slucajevima
ali imam feeling zasnovan na zbilja duuugom promatranju ljudi da ovi prizemni problemi koji nas muce, su zapravo skroz prebrodivi unutar zajednice nama dragih ljudi u kojoj boravimo
point: mislim da si ljudi mogu puno vise sami pomoci, ali za tako nesto si moraju i sami priznati u cemu je problem - a to je ono zasto IMO ljudi posezu za specijalistima koji nece imati dlake na jeziku reci cinjenicno stanje.... koje, let's face it - i sami mozemo ustanoviti, samo za tako nesto treba imati petlje
but - priznavanje problema je prvi i najvazniji korak k njegovom rjesavanju
_________________ It's not who you love. It's how.
|
|
[Vrh] |
|
SickJedi Moderator


Pridružen/a: 01. 10. 2004. (16:41:56) Postovi: (3BC)16
Spol: 
Lokacija: Esperantija
|
|
[Vrh] |
|
sorrow Forumaš(ica)


Pridružen/a: 08. 11. 2005. (23:01:29) Postovi: (24D)16
Spol: 
Lokacija: ...na otoku srece...
|
|
[Vrh] |
|
vsego Site Admin


Pridružen/a: 06. 10. 2002. (22:07:09) Postovi: (3562)16
Spol: 
Lokacija: /sbin/init
|
|
[Vrh] |
|
andreao Forumaš(ica)


Pridružen/a: 10. 02. 2005. (12:08:18) Postovi: (46F)16
Lokacija: SK
|
|
[Vrh] |
|
|