Fje i adrese

[Novi]

Zanima me jedna mala (po meni) anomalijica u C-u s pokazivacima. Ako koristimo prijenos varijable po adresi u fju onda ju pozivamo npr. fja(&q). A u deklaraciji fje pisemo void fja(int *p) kao u primjeru.

[pecina]

[vsego]

Mislim da si krivo shvatio sto muci Novog.

Deklaracija
void fja(int *p)
NE znaci "imas jedan parametar *p koji je tipa int", nego "imas jedan parametar p koji je tipa int*". Dakle, kao da pise
void fja(int* p)
Dapace, i smijes tako pisati, mada se to ne radi iz drugih razloga.

Kad pozoves fja(&q);, racunalo ce adresu od q poslati kao parametar funkciji koja ocekuje upravo adresu od int (tj. int*) i tu adresu ce pospremiti u varijablu p.

Jesam li pogodio sto pitas?

P.S. Zasto ne pisemo int* x? Simply zato jer bi onda int* x, y (obicna deklaracija varijabli; ne funkcijski argumenti) izgledalo kao da su i x i y pointeri, sto je krivo (samo x je pointer; y je "obicni" int).
Ako ti je tako lakse, smijes pisati i int * x (dakle, razmaci i lijevo i desno od x).

_________________
U pravilu ignoriram pitanja u krivim topicima i kodove koji nisu u [code]...[/code] blokovima.
Takodjer, OBJASNITE sto vas muci! "Sto mi je krivo?", bez opisa u cemu je problem, rijetko ce zadobiti moju paznju.

[Novi]

Pa reci cemo da je jasnije.
Iako bi mi vise logike imalo kad bi u ovom tvom primjeru int* x, y; obje deklariralo kao pointere na intove

[vsego]

Na prvu loptu, i meni je bilo logicnije, ali...

1. Kako bi onda tretirao deklaraciju bez razmaka, i.e. int*x,y;? Je l' kao int* x, y; ili kao int *x, y;?

2. Kad bi se razlikovale deklaracije int* x, y; i int *x, y;, stvar bi bila ubitacna za debugiranje...

Jasno, mozes reci "neka int *x, y; uvijek znaci dva pointera na int", no onda imas slicnu nelogicnost, ali kompliciraniju deklaraciju (ne mozes istom naredbom deklarirati int-ove i pointere na int-ove), a i izraz int x, *y; postaje besmislen (i.e. imas manju expresivnost).

Tako da, nakon ponesto godina druzenja sa C-om, moram se sloziti s time da je ovako najbolje (ako se vec ide na implicitnu deklaraciju).

_________________
U pravilu ignoriram pitanja u krivim topicima i kodove koji nisu u [code]...[/code] blokovima.
Takodjer, OBJASNITE sto vas muci! "Sto mi je krivo?", bez opisa u cemu je problem, rijetko ce zadobiti moju paznju.

[Novi]

Zar ne bi rjesilo probleme kad bi zabranili deklaraciju int *p i jednostavno uveli int* kao tip za sebe odvojen od obicnog int-a koji bi deklarirao pointer na cijelobrojnu varijablu time bi (valjda? )bile izbjegnute sve nejednoznacnosti. Pa ako ne smijem napisati inta; zasto bi bilo dozvoljeno i int*a;

[Mad Wilson]

[mdoko]

Danas se manje vise svi slazu da je nacin deklariranja pointera zbunjujuc, ali sjetite se da to potjece iz vremena kada se je na ekranu moglo prikazati 24 linije, te takvo ponasanje kod deklariranja pointera bilo jako korisno sa stanovista ustede prostora na ekranu.

Danas se tome lako doskoci. Naime, Bjarne Stroustrup preporuca da se kao dobar stil programiranja usvoji pravilo da se na jednoj liniji nikada ne deklarira vise od jedne varijable.

Ako se prihvatii gore spomenuti prijedlog, onda se bez mogucnosti zabune mogu pisati deklaracije kao sto je npr. double* p; IMO takve deklaracije su puno citljivije i informativnije, kao sto je puno citljivija deklaracija int* foo(int* a, int* b);, nego sto je to int *foo(int *a, int *b);

_________________
Extraordinary claims require extraordinary evidence. – Carl Sagan